Prva foto priča – Petra & The coklje

Prva foto priča – Petra & The coklje

Bilo je to jednog maglovitog  jutra u Gackoj dolini naizgled ni po čemu  drugačijeg od nekog drugog svitanja, ali  pažljivom promatraču, istančanog sluha za ono što se samo srcem vidi,  nije moglo promaknuti da se nešto događa, kao da se iz izmaglice koja je čarobno plesala iznad naše opalne rijeke i zelene doline rađa neko novo, potpuno drugačije svitanje koje sa sobom nosi neke nove priče, neka nova buđenja

.Te zore iz dubokog sna, probudila se trljajući snene oči, jedna mala Coklja.

 

Pomalo nesigurnim korakom, i onako, kao da ne zna kud bi išla, ni zašto uopće,  jer već neko vrijeme sputavaju je sa svih strana, čula je čak da se priča da je nitko više ne treba i da je nju pregazilo vrijeme.

Jako ju je to boljelo mada se znalo dogoditi da ju gledaju sa oduševljenjem onako, neki strani ljudi, zovu ih turisti koji ponekad dođu diviti se  našim opalnim ljepotama. Tada izvedu i nju, Coklju, pred njih, predstave ju kao suvenir starih vremena, vrijednu tradiciju.

Osjeti Coklja tada ponos, i poteče njenim nitima stara energija kršnog kraja i kao da na tren dobije krila, ali nažalost, na tren samo, jer kako turisti odu, ode i njena slava i razlog za život.

Teško je ostati poztivan kad u podsvijesti uvijek čuješ podsmijehe iz krila rodne grude čiju si povijest stvarala.

No toga jutra, Coklja osjeti nešto novo u zraku, svim svojim čulima slutila je da se nešto događa, osjeti poriv i uzme staru prašnjavu tamburicu i već pomalo utrnulim prstima dotakne žice te se ustajalim zrakom razlije melodija, melodija novog života.

Znala je da će od danas sve biti drugačije.

Ne pamti kad je zadnji put osjetila ovakvo uzbuđenje i volju za životom, volju da nešto poduzme, volju da svima pokaže da itekako vrijedi, da lupi šakom o stol i svima kaže – mene nije pregazilo vrijeme, moje vrijeme tek dolazi!

Odlučila je uzeti stvar u svoje ruke, odlučila je napredovati, odlučila je učiti, odlučila je pokazati svijetu, pokazati svome narodu da se svoje treba poštivati i svim srcem voljeti, da treba biti ono što jesi i izvući iz sebe ono najbolje ali  se i prilagoditi vremenu te marljivo koračati u korak s njim, u sinergiji tradicije i modernog vremena, odlučila je biti svoja ali drugačija od samog početka.

Predosjećaj cijelog tog jutra bio je više nego ispravan, dobila je novi život, dobila je krila.

Obrazovala se i kao i mnogi danas, dobila je mogućnost da ode u svijet, da ostavi svoju rodnu grudu budući da se činilo da u njoj nema baš budućnosti, međutim odlučila je suprotno, odlučila je ne otići u svijet, već svijet dovesti k sebi.

Znala je da to može, znala je da ona nigdje ne može biti toliko svoja a u isto vrijeme i drugačija a opet da ne oskvrne tradiciju, već naprotiv da je još više zaštiti i osnaži.

Poslala je pozivnicu na sve strane svijeta:

Dragi Svijete, ako želiš korak neopterećen i lagan, dođi, imam ga za Tebe.

Ako želiš sklad sa prirodom na svakom koraku, dođi, darovati ću Ti ga.

Ako želiš odmor i spokoj, dođi odmori se.

Ako želiš siguran korak u budućnost a cjeniš tradiciju i prošlost, dođi upoznaj me, to sam ja.

Tvoja The coklja

( prvi potomak legendarne Coklje)

D.T.

 

Odgovori