Književnost

Tek netko tko je pokušao sastaviti desetak rečenica u suvisli tekst, može  približno shvatiti što znači napisati knjigu.

Ne razmišljamo o tome i uzimamo zdravo za gotovo sve te knjige, skloni smo olako suditi i piscu i knjizi, a ponekad ni kritiku koju bismo uputili spomenutoj knjizi i autoru ne bismo valjano znali složiti u ispravnu rečenicu.

Osobno se divim tim šarenim umovima pisaca čije se misli zbrkano, neuredno roje, toliko da je to gotovo čujno, a onda izlaze van kroz pero, hoću reći, na tipkovnicu i u savršenom redu stvaraju neke nove priče koje žive svoje živote u paralelnom univerzumu, u nekoj malo drugačijoj dimenziji.

Kapa dolje, dragi čarobnjaci! 🙂

Želja nam je u  ovoj rubrici predstavljati vam naše čarobnjake lakog pera, neke možda znate, a neki će vam sigurno biti otkriće 🙂

Danas biramo Gorana  Jurkovića, u čijim slovima optočenim samo njemu znanom magijom i harmonijom možete uživati na njegovom blogu :  https://goranjurkovic.wordpress.com/, također i na njegovom facebook

profilu ali i u  grupi Bolja Lika gdje ovaj autor često podijeli pjesmu ili priču.

Pišite nam i vi  o vašim omiljenim autorima, kakve knjige najviše volite čitati, jeste li se i vi kad okušali u pisanju?

Jedva čekamo čuti: info@thecoklje.com

Predstavljamo Gorana Jurkovića njegovim riječima :

GORAN JURKOVIĆ, rođen sam 1971. godine u Otočcu, osnovnu školu pohađao u Kompolju, gdje sam i odrastao, srednju elektrotehničku školu završio u Otočcu, Visoku policijsku školu završio sam na Policijskoj akademiji u Zagrebu, po zanimanju diplomirani kriminalist, sada u mirovini, pisanjem sam se počeo baviti 2006. godine u svojoj 35-oj godini života, kada sam napisao svoju prvu pjesmu. Na odlasku u mirovinu odlučio sam se ozbiljnije baviti pisanjem pjesama i kratkih priča. Trenutno živim u Korenici, često boravim u Otočcu, a inspiraciju pronalazim u svakodnevnim svijetlim životnim temama, prirodi, ljubavi, domovini, rodnom kraju  zavičaju, te stvarnim životnim vrijednostima.

Dosta sam aktivan na društvenim mrežama, a u prosincu 2017. godine pokrenuo sam i svoj blog pod naslovom Zapisi iz Like, Gacke i Krbave, na adresi, https://goranjurkovic.wordpress.com/, gdje uglavnom objavljujem svoje fotografije, pjesme i kratke priče, a pratim i određena kulturna i društveno zanimljiva događanja kojima sam imao priliku biti prisutan.

Moja je prva knjiga u stvari rezultat toga što sam se nakon pokretanja bloga i objave svojih tekstova ubrzo povezao sa određenim kreativnim pojedincima na području Gacke doline i Otočca, koji su članovi katedre Čakavskog sabora pokrajine Gacke, koji su se zainteresirali za moje pisanje, pri čemu su mi bili vrlo objektivna, stroga i konstruktivna, a reklo bi se i prijeko potrebna kritika, te su vrlo usmjerivački djelovali na moje pisano stvaralaštvo.

Ovdje bih posebno istaknuo ulogu gsp. Milana Kranjčevića, predsjednika Katedre Čakavskog sabora pokrajine Gacke, kao i prof. Manju Kostelac Gomerčić.  I tako je u prosincu 2018. godine uobličena i nastala i moja prva knjiga izdana od strane Izdavača Katedre Čakavskog sabora pokrajine Gacke pod naslovom “Priča iz djetinjstva”, a koju  je u ime Katedre uredio i pripremio za tisak gsp. Milan Kranjčević, koji je i aktivno sudjelovao u pripremi i provođenju dvije promocije knjige u Korenici, održanoj 19. prosinca 2018. godine i u Otočcu, održanoj 13. veljače 2019. godine, a koju je vrlo kvalitetno slikovito i jedinstveno predstavila gđa.Vera Dasović u maloj dvorani Gackog pučkog otvorenog učilišta.

Značajnu podršku u pisanju mi je dala moja obitelj, moja supruga Marina i djeca, Vedran, Mario i Robert,  kojima dugujem veliku zahvalnost na vjeri u moj rad i mene, te strpljenju i ljubavi kojom su mi omogućili da oživim svoja sjećanja, pri čemu su mi bili najveća potpora i najžešći kritičari.

Sve su moje priče u knjizi istinite, bez ikakvih uljepšavanja, pri čemu se nisam pokušavao prikazati idealnim, nego stvarnim, kakav sam bio kao dječak, sa svojim životnim iskustvima, ponekom nepodopštinom, pri čemu sam doslovno kroz svoje priče pokušao što vjernije prikazati i na neki način „oživjeti“ svoje djetinjstvo, a kroz koje su vjerujem i čitatelji na neki način ponovno proživljavali i svoje djetinjstvo.

Iako sam u duši „još uvijek dijete“ i dalje pišem, volim pisati poeziju različite tematike i sada pišem kriminalističke priča, a njihovu sam fiktivnu radnju zasad smjestio na područje Gacke doline i Krbave,  od kojih je samo jedan mali dio objavljen na društvenim mrežama i nadam se da će uskoro nešto opet biti objavljeno i izdano u obliku zbirke priča ili pjesama.